Jesen donosi radost ponovnog polaska u vrtić i upoznavanje novih prijatelja, novog osobnog znaka te početka programa predškole za stariju djecu u skupini. Ove godine nam se pridružio i leptirić Šarenčić, kao lik posrednik koji djeci na njima blizak način pomaže u procesu prilagodbe.

Osim vjernog leptirića Šarenčića, ugostili smo i poštara te se razveselili pravom paketu u kojem se nalazila priča i dijelovi za izradu malog kazališta.

U Dječjem tjednu domar Slavko nam je pokazao kako se on igrao kad je bio mali, kuharica Marija je s nama radila voćnu salatu, a ravnateljica Terezija nam je pročitala priču o prijateljstvu.

 

Pa, kakva bi jesen bila bez jesenskih plodova? Leptirić Šarenčić donio nam je pravi kukuruz koji smo mogli trijebiti, crtati, ali i kušati. Naime, kokice koje smo pekli i grickali u našem mini-kinu također su od kukuruza.

Dnevni boravak i garderobu smo ukrasili kestenjem, lišćem te slikama bundeva i jabuka. Posjetili smo patku na našem jezeru i u šetnji gradom upoznali listopadno i vazdazeleno drveće. Šetnja je bila i prilika za učvršćivanje odnosa između starije i mlađe djece, naime, starije dijete uvijek pazi na mlađe, a posebno kada se krećemo u prometu.

Sa zahvalnošću smo se prisjetili svega dobroga što nas okružuje te  pridružili se blagoslovu kruha župnika Stjepana Sovičeka. Blagoslovio je i  štrudle koje smo ispekli dan ranije i tako se ponosno proglasili pravim malim pekarima.