Naslovna Metode rada
Zgrada.jpg
Organizacija PDF Ispis E-mail
Ponedjeljak, 30 Ožujak 2009 15:19

Heterogene skupine po dobi od dvije do sedam godina i homogene skupine za vrijeme ostvarivanja projekata.

Unutarnji i izvanjski prostor dječjeg vrtića nastojali smo prilagoditi tako da odgovara potrebama djeteta za intimnošću, sigurnošću.

Posebnu pozornost pridajemo estetskom uređenju, materijalnom redu koji utječe na unutarnji mir, inteligenciju, higijenu, navike, ponašanje, karakter, kao i osjećaj dobrodošlice i prihvaćenosti od strane odgojitelja i ostalog osoblja.

Odgojno obrazovni program temelji se na razvijanju osnovnih ljudskih vrijednosti: kulture mira, prihvaćanja, davanja i na pedagoškoj koncepciji Agazzi, stvorenoj u Bresci, u Italiji.

 

AGAZZI METODA

NASTANAK I RAZVITAK

Ova metoda nastala je iz osobnosti, proučavanja te odgojnog rada sestara Rose i Caroline Agazzi i njihova učitelja Pietra Pasqualija te iz društveno kulturološkog konteksta u kojem su djelovali krajem 19. stoljeća.

OSNOVNA OBILJEŽJA

Izdvajaju se slijedeća:

  1. dijete je „životna klica“ koja spontano teži razvoju
  2. taj razvitak teži razvoju cjelovitog čovjeka
  3. ta „životna klica“ može se razviti samo u prikladnoj okolini koja je za dijete dom ugrijan majčinskom ljubavlju. Djetetova škola, stoga bit će vrtić, koji poput obitelji mora živjeti sa svim zanimanjima koje se odvijaju u dobro uređenoj obitelji.
  4. pomoću sredstava za životni razvoj te za učenje bit će isti oni preduvjeti koji se nalaze u stvarnosti ( prirodni ili industrijski proizvodi) i točno oni predmeti koji zanimaju dijete i stoga se uvlače u njegove džepove, tzv. tričarije.

Zasluga Agazzijevih je vraćanje dječjeg vrtića životu, ukupnosti čovjeka,, istinskoj prirodnosti, interesima i duhu djeteta. (Aldo Agazzi)

AGAZZIJEVSKA PSIHOLOGIJA

Glavna vrijednost joj se sastoji u tome što se „rađa od susreta s djetetom koje živi, igra se, radi, govori, djeluje, živi s drugima, otkrivenog i shvaćenog od odgojiteljice. To je psihologija koja upoznaje pojedinca u njegovoj neponovljivosti i prihvaća ga kao takvog. Rosa Agazzi vidi u djetetu višestruku cjelovitost u njegovim tjelesnim, intelektualnim, moralnim i religioznim komponentama i želi da se preko proživljenog života svaki potencijal maksimalno razvije.Svjesna da dijete ima globalni koncept spoznaje i da didaktička sredstva i metode mogu varirati, uvijek daje prednost konkretnom ispred apstraktnog, dakle, stvarima iz svakodnevne upotrebe. Odatle i upotreba kontraznakova i promatranje predmeta kakvi su u prirodi ili kakve nam je podarila umjetnost da bi se kasnije mogle izdvajati njihove različite osobine ( boja, oblik materijal i sl. ). Tako dijete „razmišlja djelovanjem“.Smatrala je da su dominantni interesi djeteta predškolske dobi pokret i sakupljački instinkt.

AGAZZIJEVSKA PEDAGOGIJA

Karakterizira se kao:

  1. puerocentristička, tj. kao ona koja u središte stavlja dijete, na način da će vrtić biti organizacija dječjih aktivnosti, načinjen od same djece, na njihovom djelovanju, razmišljanju i predmetima.
  2. pedagogija igre, kao prirodne potrebe djeteta i prve polazne točke odgoja djece
  3. pedagogija uređivačica, gdje je pojam reda plod djetetova otkrića, a ne nametnut i odnosi se na materijalni (svaka stvar ima svoje mjesto), estetski (dobar ukus i ljepota), duhovni (unutarnja disciplina), mentalni i intelektualni (dominacija misli pred instinktnim nagonima, jasnoća svijesti), društveni (poštivanje tuđih potreba) i univerzalni red (sve teži skladu).
  4. svrhovita pedagogija, usklađivanje didaktičkog cilja i odgojne svrhovitosti
  5. majčinska pedagogija, neophodna potrebama djeteta, majčinska ne samo u osjećajnom smislu, nego u smislu prirodnog za dijete, bez posredstva i strogosti.

AGAZZIJEVSKA DIDAKTIKA

Temeljno je didaktičko načelo: živa i inteligentna upotreba stvari koje se primjenjuju kao vježbe praktičnog života, uzajamna pomoć, jednostavni didaktički muzej, korištenje kontraznakova.

Vježbe praktičnog života su jednostavni zadaci iz svakodnevnog života kao serviranje stola, čišćenje, vrtlarstvo, uređivanje i sl. Svrha im je dati spoznaju što je red, odgovornost, zajedničko i osobno vlasništvo. Uzajamna pomoć se ogleda u tome da starije dijete ,“skrbnik“, dobije mlađe dijete,“štićenika“ i pomaže mu u različitim prilikama, kod oblačenja, pranja ruku, hranjenja i sl.

Didaktički muzej polazi od činjenice da nijedan predmet nije nekoristan ako se zna dobro iskoristiti i pritom je besplatan. Agazzijeva to naziva „muzejom siromašnih“, to je zbirka sitnica kao što su kutijice, gumbi, sjemenje, cjevčice, konci, figurice, itd. S tim se izvode jednostavne i zabavne senzorne vježbe koje podrazumijevaju intelektualne elemente: prosudbe, vježbe boja, materijala, oblika, dimenzija, jezične vježbe, itd.

Kontraznakovi su sustavni koeficijenti materijalnog reda i ukupnost unutarnjeg reda. Imaju dvostruku funkciju: raspoznavanje privatnog vlasništva i vježbanje jezika. Podijeljeni su po složenosti prema dobi djece i raspoređeni tako da su prikladni za stvaralački oblik svakog stupnja razvoja. Na didaktičkom planu, agazzijanski odgoj ima svježinu istinske prirode i fleksibilnost razvoja.

Ažurirano Utorak, 19 Svibanj 2015 12:35
 
 

Ankete

Sviđa li Vam se informiranje o radu i aktivnostima u vrtiću putem internet stranice ?